govori ovog jutra sam za sebe,
širi se mojim tijelom plamen
upaljene svijeće izgovarajući
imena onih kojih više nema, što
ostali su jedni uz druge na
onom svijetu, sa ili bez sreće....
nije bitno, sve se zna, nema više
tajni što vire kroz staklo ovozemaljskog,
nestalo je sumnji svake vrste, treptaja
duše u slici mora crvene boje, ostali su
zapisani spomenari ljubavi i knjiga tuge,
zatvorena ispod vremenskog kamena....
zapaljen je noćas odmah na početku,
poseban narančasti plamen svijeće u kojem
miruju nebeske duše, opijene mirisom tamjana,
plamen koji gorjet će sve do smiraja trećeg Dana,
kad izgovorena biti će najljepša molitva....
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Denisa
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!