Sasvim mi je jasno da sam besmrtna i
da sam nastala ni iz čega. Svoja sam,
nemerljiva,ja sam kraljica Meseca. Moja smrt
nigde nije zapisana, a nikada je neću ni doživeti.
Ni rođenja se ne sećam - odjednom
osetih da sam s druge srane Meseca. Pokazah mu
prstom elipsu na nebu i njome se uhodano kreće.
Neizmerno blago koje posedujem od nekog
trena postaje reka oblaka ili hujica zvezda
padalica i ...ne mogu vam opisati...te se tajne
ne mogu preneti...stvoru sa fusnotom smrtnosti
Zanimiva pesem, ki z vesoljne perspektive govori tudi o naravi človeka (in njegove smrtnosti) ... čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Marina Adamović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!