za tvoje i svačije prste,
tek okrugao mjesec gleda,
žalosti me prljavi svijet,
mnoštvo bez mozga što plazi,
gdje tebe da smjestim, pitam
nebo, zvijezde i vilenjake,
je li to znak da ostavim te,
odustanem od dječje mašte
i krenem putem koji vodi negdje
u nepoznato običnom puku,
mreže, prolazi me jeza, unutarnja
sa jedrima sretnih letača,
muk, kiselkasta tišina, vlažna koža,
istina jučerašnjeg dana...
Denisa