Znam te, a nikada te nisam srela
Sa tobom sam, ali ti ime ne znam
Sve si ono što bi duša htela
Noć te zove, u očima java i san.
Znam te, sećanja su davna ta
Na purpurnim maglinama svemira
Kao u snu, ali je više od sna
U krvi pomešan dodir svih nemira.
Znam te, pogledaj kroz moje oči
Pokazaću ti budućnost, na tren
Da li ti dolazim u snove, po noći
Danju, kroz sećanja, moja sen.
Znam te, da li ti progonim sate,
kao ti moje, o, budnosti snova
neukaljane vremenom, žeđam na te
od ljubavi istkana duša ova.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Malaino
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!