ružarij
duboka je ruka smrti
što s unutarnje strane
moga stegna
svoju desetinu krvi uzima
(ljubiš mi vrhove bola
i miriš vrisak svjetla
u ljusci svijeta
začeće vremena bih bila
i prije smrti do pasije
ja bih stigla -
naga i nabrekle utrobe
gdje se grči njena muka)
ona - crna gospa,
a ja od krvi kurva
koju jedinu može
riječima ploditi
i od mraka sebe poroditi
jer pokolj biva
među ružama getsemana
(o tvoja kamena ramena
vješam strah svoga mirisa
ti padaš posljednji
iz ružarija okrunjenih
gdje staju tvoji tragovi,
prestaje i miris svetosti)
duboka je ruka smrti
što sapliće čvorove
neodriješive bola
Bo kdaj dovolj jagodic solz , da se doreče molitev in umre bolečina med rožami Getsemanskega vrta....vsepovsod...sredi tega sveta?
Objem, Nikita!
Majda
Draga Majda, Gethsemane je komplementarna stvarnost ovoga svijeta. U tom jednom trenutku bio je i jedina istina. Nakon toga, uz sav oproštaj, 30 srebrnjaka dominantniji je simbol današnjice.
Zagrljaj iz Rijeke!
Pesem, ki opeva bolečino na posebno strasten način ... čestitke,
Ana
...jer je takvo ustrojstvo svijeta!!!
A ima umova, ima genija koji ga u megapoetsko ruho lako obuku.
Sva divljenja !!! Sve pohvale !!!
(I hvala "čudu" što sam ovaj put u mogućnosti i pročitati tvoju poeziju i evo sa zadovoljstvom nešto reći... nesređeno jest i siromašno jest, ali mi je srce veliko što evo nakon dugo vremena imam priliku.
Da, za sljedeći put ne garantiram. Naime, i do sada se dešavalo da mogu pročitati pjesmu i da te mogu barem pozdraviti u prostoru za komentare.
Ugodna noć, Nikita :)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
- 01. 10. 2019 ob 18:52
- Prebrano 706 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 181
- Število ocen: 10