začeće u kamenu
na pogrešnom nebu me traže
moje su dojke stiještene
grubim dlanovima berača plodnosti
ne umiriše se moja bedra
pred osekama i plićinama tišine
rađah tuđu djecu,
ratove i groblja zeleni
u meni okopniše
i križari i splavari
sred grla crni stijeg mi zarili,
crnu koprenu mojih otaca
izbrisali me iz oka svevidnu
…
sunce silovano u kamenoj pjeni
pogrešnim nebom me traži
nemam ja ime
samo putujem
pod rebrom smrti
i brojim svoju krv
pogrešnoga svijeta
kako izjemna moč je v tvoji žalosti ali zavedanju, kakor že ... zmeraj polna, da poka kakor zrelo granatno jabolko
lp
pi
Hvala ti, Pi moja. Objem!
Ma, bravo, nikita! Kad jeza krene od nožnog prsta i srh te uzdrma, valjda je to punokrvna Poezija,
lp
Senada moja, puno hvala na divnom komentaru! Ako ste Vi tako doživjeli moju pjesmu, onda je ona postala besmrtna, kao što je svaka pjesma koja mene na takav način angažira besmrtna u meni!
Bogatstvo osjećaja, moćnih, daješ uvijek svojim izričajem. Spoj svijetova, tvojih, predaka. Bravo i veliki naklon!
Pozdrav mila.
Prekletstvo (biti v napačnem svetu, roditi tuje otroke ...) in srhljivo (po)doživljanje p. s. delujejo izjemno sinhrono in zamislijo bralca, čestitke,
Ana
Bravo ... izjemna pesem.
Lea
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
- 26. 09. 2019 ob 20:15
- Prebrano 842 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 280.9
- Število ocen: 13