po cesti od srebra
samo joj lice obasjano
smijehom: je li lijepo
navući se (na
ekstrakt biljni)
nisam cijela
u jezeru mi oči
kao fosil
u srcu kamena
prometnut u slutnju
tone mi dlan
u kristal bezglasni
jesam li po prašini
po cesti od srebra
i u svodu usamljenom
brazgotina
možda bi pitala
ali zemna joj slutnja
samo je šutnja tragova
koje ostavlja utrošeno
i na travu navučeno
vrijeme
što plazi
sa smrvljenim keksom
i golom plastičnom lutkom
po cesti od srebra
p.s.
viđali smo joj pletenice
kako miruju u visokim
nepokošenim travama
na obalama rijeke
u sumračja čije vertikale
ne dodiruju konkretnost svijeta
slušali smo joj riječi:
usamljena sam
usamljena je, opetovao je eho
među stotinama tisuća
gradskih duša
Čista, naga, sveobuhvatna, poniruća i razarajuća Poezija. Bravo, profesore!
poezija je to, ki je poezija
Hvala, draga Irena. I pažnja je također ono što je pažnja. Podrška također...
Lijep pozdrav iz Sarajeva:)
Predivno! Bravo prijatelju i hvala za moćno poetsko djelo.
Lijep pozdrav Mirko,
Saša
Salke, hvala ti.
Živio, prijatelju !
Prelepa pesem se dotakne duše.
Bravo Mirko, čestitke!
Lep dan, Marija
Hvala, Marija. Čast mi je.
lpm
urednica
Poslano:
27. 09. 2019 ob 18:21
Spremenjeno:
27. 09. 2019 ob 18:22
Ko se mi že zazdi, da si raziskal vse prostore, v katerih se stikajo realnost, preteklost in sanjskost, nas znova presenetiš - s pesmijo, v kateri na nov način (zorni koti, pokrajina ...) doživimo stalnico tvoje poezije ... čestitke,
Ana
Najljepše hvala, Ana.
Srdačan pozdrav iz SA
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!