ja sam bila ta,
izazivala dvoboj,
ubadala poput osice,
nije to bio ni ring ni
oktogon,
tek udaljenost
u stotinama,
oboje snažni, jaki još više,
tvrdoglavo nepopustljivi,
meč bez pratitelja,
tek zvijezde
u obliku medvjeda,
prolazile runde,
vanjskih znakova ni u šali,
a lijeva polutka iznutra gori,
ludi, izvraća se poput klupka,
suparnik mog kalibra,
možda
za razbijanje odlučio se na
ono što žene tjera u klinč,
zelene oči gledam kao čudo
zaboravljam rad moždanih vijuga,
srce presuđuje, meč završen
već u prvoj,
nije nam suđeno,
promašaji
pojeli tkivo, osjećaji odšetali
u nepovrat.....