UMJESTO NAS
Okovani šutnjom usred
Bijela dana, trgali si duše,
Ali ponos dozvolio nije,
Oboje smo patnjom prizivali
Neko novo vrijeme....
Ti preko puta, blizu mojeg hrama,
A ja poput leptirice u noći napuštena
Sama, uzalud nadala se boljoj sreći,
Ti, šutio si,u tišini htio biti veći...
Umjesto naših duša, gorjele su svijeće,
Gasio se plamen vatre, zima stezala sve jače,
A ljeto budilo strasti daleko od nas prolazilo,
Naše je vrijeme stalo, jezik osušio, suze
Slane zamaglilo nam poglede....
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Denisa
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!