u ovom vremenu, za mene stvarnom,
u ovoj vremenskoj crti bez velikih odstupanja,
ja napokon nađoh i prepoznah svoj omiljeni,
stvaran, blagoslovljenm svijet...

pomirljiv, blažen, obogaćen stvaralačkim
mogućnostima, prepoznah vrijeme i svaki
novi dan između vlastitih prstiju, na vrhu
jezika, u mrežnici oka...svijet pronađoh u kojem
napokon mogu očitavati samo moje boje i akvarele,
svijet u kojem vidim ono što drugi ne uspjevaju,
svijet s kojim dotičem sebe....

a onda se crtežima vraćam u povijest slikajući
zidove pećina, izvedenog nauma, sve više istražujem,
postajem radoznala, u težnji za mirisnim cvjetovima,
prirodnim tajnama u dalekim beskrajima....