Postoji samo jedan način
da se mi ne volimo
a taj je da nas nema dušo
a možda bi se i tad
netko drugi volio
umjesto nas
bezobzirno se ljubeć
usnama punim ljubavi naše
prstima potpuno istim
kao da su moji i tvoji
on dirao grudi svoje voljene
kao da su tvoje
a ona grudi voljenog svoga
kao da su moje
ne misleć da ta ljubav tolika
pripada nama kojih nema
a ja sam takav da im praštam
s ovog mjesta kad mi se čini
da sve je moguće i
da je sve nemoguće
kad nemam snage da kidam san
u mjehuriće kroz koje se
razlijeva u bojama sunca
tvoje lice
da ga nekako izmnožim
u beskraj
u bezbroj ljepote
od kakvog Boga
zemaljskog il' drugoga
neću moći bez tebe
ljubavi
ako i nestanem
ako me i ne bude
već znam.
nimam besede iz naše skrinje
zato poiščem tvojo
s u š t i n a s v e g a
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!