OBMANA

Jednako je života u pjesmi
kao i pored nje
jednako je svijeta i svjetine
nemira i svetinje
kad kreneš za riječima
osjećaš ta zrnca pijeska
pod nogom bosom kako se lijepe
na granici s morskim valom
koji želi da te odnese
u dubine tebi tijesne
ili u visine nebeske
gdje jezdiš s purpurom u očima
zažarenim bakljama prkosa
pa dok ti šumi u ušima
ti vadiš srce svojim sestrama
nebeskim školjkama
što ih ruka nekog pjesnika
onomad prosu poljima
i oceanima iskričave nade
da je moguće dodirnuti lice
svoje vlastite obmane.

Duško Babić

Komentiranje je zaprto!

Duško Babić
Napisal/a: Duško Babić

Pesmi

  • 23. 08. 2019 ob 09:59
  • Prebrano 447 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 234.59
  • Število ocen: 13

Zastavica