i hodam, gazim oprezno, ali svejedno
uočih varku veliku kao beskonačan istinit san,
i ostah zapanjena, povrijeđena, osakaćenih
emocija, srušenih čunjeva, mojih dijelova,
najboljih dijelova sebe.....

zašto odjednom varka na putu prohodnosti
godinama građenih temelja, zašto nevjerica
u očima, treptaji na krilima mojih udova...
ostaju otvorena pitanja bez pravih odgovora,
jer ti veći si od svog ponosa.....