Izvest će nas sve
te mračne zore
jednog po jednog
pred streljački vod
dugih cijevi uperenih
u gola prsa
nas odabranih nekrsta
gomili za primjer
sile bez oprosta
ginut ćemo zorom šutke
i ti i ja
kao prva vrsta
na putu do stratišta
vezat će nam čvrsto usta
naše oružje jedino
da mete ne pogodimo
svojim bojnim mecima
u njedru čovjeka
skovanim retcima
ginut ćemo zorom šutke
i ti i ja
pred slavnim precima
oči će nam prekriti
mrkom krpom
da ne gledamo sluge
što po nalogu dušmana
u naše grudi
ispalit će kuršume
ginut ćemo šutke
i ti i ja
pred narodima svojim
rudeć' krvlju zoru
opjevat muku božju
bez glasa
licem u prašini
očima u tišini
suncu našem jedinom
na uzvisini.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!