biti pjesnik i nije lako,
pjesnikom zvati se-ne može
svatko....
jer mi smo za ostali svijet,
posebni čudaci, katkad možda
i poznati luđaci....
jer mi zaljubljujemo se
u leptire i bubamare, jer mi
u pjesmama i muzemo krave....
jer mi pjesnici čudna smo vrsta,
slomljenih duša i maloga prsta
pa plačemo kad smijati se treba,
nikad sigurni nismo je li neka
nova opasnost s krova vreba.....
a onda mi žene-pjesnikinje
što želimo imati svoje umjetničke
muze...ratovati često trebamo,
umjesto osmijeha na licu , muče nas
očajničke suze....
pa tko onda kaže: "najlakše je
pjesnikom se zvati, taj zaista pojma
nema koliko pjesnička duša u životu pati!"
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Denisa
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!