(za A.P.)
Pratnja su nam bespokoji.
Domu se vraćamo svom
S čudovišnim bljeskovima
Istrgnutih scena,
S krhotinama minulog.
Čeka nas upamćeno mirisje bršljana
I dom. Sagrađen prije vijećanja
O razbijanju zajedničkog sunca,
Ptica i Boga, čeka nas
U bezglasju. Stojimo pred njim
I dok šutimo s rumenilom
Zalazećeg sunca prilazim njenoj
Gotovo djetinjoj duši
I suznom oku. Pogled joj
Prelijeće preko krovova
Kao da pita: Kako to da je
Rat poštedio panoramsku simfoniju?
Ratovi nikada ništa nisu poštedjeli,
Šapućem joj i baš iz tog zgarišta
Nezaraslē ranē unatoč svemu
Izrast će novi dan, oblikovat će se
Znakovi u nama. Sretne kao nekad
Vijorit će se vedrine i vjetar
Po gorama, raznosit će pjesmu,
Izvijati plamen sunca
S novih ognjišta, riječi praštanja,
Vatre i pitomine.
Poslano:
07. 08. 2019 ob 12:59
Spremenjeno:
07. 08. 2019 ob 13:01
Oprosti prijatelju, ne usudim se upotrijebiti riječ koja bi stajala pored jer iskustvo je bol, jedino empatijom mogu približiti ti se. A kako je izloženo, vrhunsko je, lirski najpunije.
Veliki pozdrav prijatelju u Sarajevo tebi i tvojima.
Saša
* fajn da pticam v kljun lahko položim svojo pesem,
čestitke.*
nemogoče je
ne izjokati dušo
v tvojo liriko
Jako fino rečeno. Sve smo rasturili misleći imaćemo više.
Pozdravljam druga Mirka.
Živio, Mikailo.
Hvala ti. Srdačno te pozdravljam:)
Predeli prirode, opustošeni ratnim razaranjima i čovekovom bezumnošću, mnogo se brže i lakše oporave od predela ljudske duše - o čemu svedoči i ova pesma. Na kraju, pesnik s puno nade gleda u budućnost. Čestitam,
lp
Jagoda
Čestitam ti Mirko.
Lijep pozdrav prijatelju.
Veselim se podcrtanoj pjesmi. Hvala najljepše, Jagoda.
lp
mirko
Hvala ti, salke.
Živio !
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!