rodoslovlje
mater: poezija
pater: iz zemlje neiskošten
kao muk ubesjeđen
nihilu priopćen
uspavah rane
do sljedeće vječnosti,
oče
grcaš li to krv
pod jezikom svijeta
da zajedno iskrvarimo nebo
koje si od mene skrio
vjerovah da ptice
iza zrcalā polijeću
i da kiša jest
tek smrt djeteta
premalena
u zemlju da stane
ti nisi nosio godine u kosi
dok moju si mrakom češljao
čuh
da sjenu iza sunca tražiš
da ne znaš riječ,
niti ožiljak,
ni rat
i da mnome brojiš vrijeme
pod rašeljkom
u bol obučen
tvoje rane nosim ja,
a svoje
do sljedeće vječnosti
zauvijek uspavah
osluhni,
Abraham te doziva
između dva neba
da oploviš Grob
samo za tebe ojađen
polijeću li još ptice iza zrcalā, oče
i imamo li dovoljno smrti za oboje
~mom ocu~
Poslano:
07. 08. 2019 ob 07:47
Spremenjeno:
07. 08. 2019 ob 07:47
zdaj se bom poskušal odplaziti
iz teme noči v svetlobo
Moćno do istine, uvik.
Pozdrav prijateljice na more.
Još jedna posveta ocu, pesma u kojoj se Nikitin raskošni talenat ogleda u punom sjaju. Pesma klizi šinama njene i očeve boli, vraćajući obe daleko unazad, sve do vremena praotaca. Iz punog respekta prema njima, svaki dalji komentar je suvišan. Jedino, mala napomena: mišljenja sam da bi pesma bila sasvim o.k. i bez ponavljanja motiva "uspavljivanja rana do sledeće večnosti", u prvoj i sedmoj strofi. Čestitam,
lp
Jagoda
Poslano:
09. 08. 2019 ob 09:00
Spremenjeno:
09. 08. 2019 ob 09:01
Čestitam ti Branka.
Odlična!
Veliki pozdrav prijateljice.
Draga Jagodo, hvala na osvrtu. Svaki koji napišeš ima svoj temelj i dubinu nad njim. Nedostaju mi komentari tebe kao pjesnikinje i samo kao pjesnikinje.
Glede mojih rana u vječnosti uspavanih... Ono što je tebi redundandno, meni je esencijalno. Da bih mogla koegzisirati s ocem, moja bol mora spavati. Kad stupi u trajanje, njegova će bol i dalje titrati sa mnom, ali ja ne želim da on gori u mojim ranama, što bi kao otac učinio. Neka one za njega spavaju, a mene neka kidaju.
Poslano:
09. 08. 2019 ob 14:41
Spremenjeno:
09. 08. 2019 ob 14:41
Hvala na lepim rečima, Nikita.
Samo kratko ću odgovoriti na drugi deo tvog komentara: Ne mislim da je ičija bol redundantna. Svako je nosi u sebi kao esenciju svog bića i prema njoj se odnosi kako zna ili ume. Tako da razumem šta hoćeš reći. Razumem tvoju bol svim srcem i umom, kao žena koja piše pesme, ali i kao svaka druga koja je izgubila roditelje.
Veliki zagrljaj,
Jagoda
Jagodo, pod redudandnošću nisam se referirala na bol, već na strukturu stihova koja je u prvoj strofi postament, da bi u sedmoj bila eho.
Hvala još jednom!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
- 07. 08. 2019 ob 06:19
- Prebrano 626 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 192.17
- Število ocen: 13