Dogodilo se
da je rđa izjedala čovjeka
i brodovlje mu od gvožđa
šipke se poviše
pod zubima vode sagnjile
mlijeka usirenog strahom
da će pamćenje trajati
u listu smežuranog grožđa
s vjetrima i leptirima
u raskoračju
gdje jedna noga
tlo čvrsto drži
a druga bi da krene
kao refleks misaone popudbine
sna u džepu pustinje
gdje sidro je bačeno
da nas srebri
žedne i na kraju.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!