O kom ledu sanjaš
a led nisi bila
nisi ni dotakla
tek ivicu zime
Govorio sam u sebi
da se nikada neċu odreċi
tvog juga
i tvog neznanja
O kom ledu ti pričaš
sklupčana u moje sve
tako bezbrižna
tako briźna
Govorio sam u sebi
da je apsurd postavljati
tebi granicu smeha
jer ludost je tvoja odluka
O kom ledu ti sanjaš
O kom ledu ti pričaš
kad sam te video
da mi ruku goriš
svojim najlepšim teretom
tebi mlad i nežan
vraċam život unazad
bez severa
Poslano:
03. 08. 2019 ob 22:51
Spremenjeno:
03. 08. 2019 ob 22:51
Da, da... Nesporno uspostavljaš novu frontu u svojoj poeziji. To je tako očito. Način na koji si permutirala dva motiva u ovoj pjesmi je nestvaran.
Rekoh ti, ne sleći više, niti na vrh krošnje. Plovi modrim depresijama neba.
Ma cvitaš, cvitaš!
Odlična pjesma Tanja, samo tako dalje!
Lp,
Ivan
Ivane, hvala na komentaru i podršci!
Lep pozdrav, Tatjana.
Draga Nikita, Hvala do moga neba; krug, let i negde sam sreċna!
Tatja
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Tatjana M.
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!