LUDOSTI MOJA
ima dana i noći
i jutara ima tamo
na horizontu
globusovih polutki,
kad ništa ne kreće
u normalnom
pravcu,
izuvam šlapu,
češem se
po rani,
ugrizao me zlotvor tigrasti,
mene samo i nikog iz blizine,
slatka mu moja krv,
uživa liječiti
svoje frustracije
na mojoj baršunastoj,
pa ustajem staviti kavu,
a ono ubacih
sol umjesto šećera,
fuj, stara moja,
jesi li opet u kritičnoj točki
punog mjeseca,
što će selo kazat
kad vidi zatvorene škure,
a ono sunce točno
na pola visoko,
šutnem mrtvog mrava
što muvao se oko friza,
pusti kaže sin, ljeto je,
nek i on uživa,
a meni slabo, zlo i naopako,
baš ništa
danas ne polazi od ruke,
možda bolje bi bilo
da sve ostavila sam za sutra-.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Denisa
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!