Pjesnik ti je isto
što i pijesak
ljubavi moja
što ga više grabiš
on se to jače
iz dlanova prosiplje
u snoplje snova
koji nikome ne znače
ni kad mu srce zaječi
vapajem u planini
vukovima svojim druzima
gdje pjesmu spjeva
ti ga u brlogu od zvijezda
bar na tren
pomiluj blago
da mirno zadrijema
s prijateljima
u zaborav.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!