trajem u dvanaestom licu vremena
vjerujući da je zaborav sljedećeg
bjelji od kazamata mojih misli
[smrt cvjeta niz stablo morusa
koje ću kušati i koje će kušati mene]
prvo lice u tisuću prvom
brojim,
a prsti mi zapleteni jedninom
koja množi moju krv
~~~
sutra ću zrcalo iz prozora mrtvih
založiti za svijet nad oko položen
dvanaesto lice vremena
bijelit će se u njegovoj smrti
Čini mi se da vidim omašku, da si "progutala" jedno g/ga
koje ću kušati i koje će kušati mene]->kojeg/a ću kušati i koje će kušati mene]
U genitivu "kojeg", u akuzativu "koje"...
Nikita, pesem za pesmijo, ki nam jo podarjaš v branje, je postavljena na oder poezije s tolikšno pesniško dodelanostjo in čustveno obarvanostjo, da so tudi moja občutja povezana s tvojimi in hkrati z motivi, iz katerih nastajajo tvoje izpovedi.
"Dvanaest" se me je posebej dotaknila. Vse dobro ti želim,
koni
Da, u pravu si, a meni se krivo činilo. Izvinjavam se zbog ometanja.
zastajam v delcih
ki so
bolj kot drugi
bližje vsemu
Breda moja, bolji tvoj komentar no cijela pjesma. Hvala!
Poslano:
28. 07. 2019 ob 17:31
Spremenjeno:
28. 07. 2019 ob 17:31
Dean, relax, sve ok. Dragi su meni tvoji komentari jer su iskreni i dobronamjerni. Btw, čestitam na podcrtanki.
Poslano:
28. 07. 2019 ob 17:34
Spremenjeno:
28. 07. 2019 ob 17:42
Igorj, ti koji goriš u mom pamćenju i kojeg poznajem pod svojom kožom, i ja se kroz tvoje pjesme približim Materi Poeziji, ponekad jače i čvršće no kroz vlastite.
HVALA, PJESNIČE!
Nikito,
Da čovek grešku ponovio ne bi, priznati se mora. Dakle moram priznati Tebi na isti način kako je napravih. Ali moram je priznati i radi sebe, i to na način kako je napravljena, elem javno. Prećutkivanje, relativiziranje, eufemiziranje uzrokuje ponavljanje istog tipa greške, i još gore, postaje obrazac ponašanja - iz greške u grešku, a više je ni ne opaža.
Muško mora stati i ispred i iza svojih reči!
Srdačan pozdrav,
Dean
Dvanajst je v resnici tri. In tri je dobro. Dvanajst je preveč. Dvanajst je celo leto. Leto za letom, v katerih je lahko vse sešteto ali vse odšteto. Preveč obrazov dnevov. Tri je družina, ki se konča. Le s tremi obrazi. A je pred koncem vsaj pol srca. Več kakor nič, ki pride. Lahko sredi kateregakoli ducata.
<3
Volim ja, Deane, kad muško stoji i ispred i iza. Sve pet. Rekoh, tvoji su komentari iskreni, konkretni, konstruktivni i dobronamjerni. ;) Kišan ti pozdrav s mora!
Irena moja, da, tris bi bio prava stvar!
No, čovjek u samo jednom danu zaroni u mnoga lica vremena. Još više u njegova naličja. Dvanaest je još bajka. Ali, dvanaest je u mojoj pjesmi s razlogom. Dvanaest je ciklika mog života.
Objem, kraljice moja!
<3
Uffff, čudesno moćno!
Pozdrav frende.
Hvala, golnička liposti!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!