Ne zovi više na čaj,
na priču,
kocka šećera ti je šaka soli,
prijatelju bivši, prijatelju.
Ne obuvaj moje cipele,
nećeš istom stazom život okrenuti,
sa zemljom,
sa mesecom.
Ženo, izdajo mojih golemih radosti,
nemaš više prava da se ljutiš,
ne dam ti da slutiš,
ne dam ti da slutiš.
Koliko nisam i koliko jesam,
pusti me da jesam.
Nemoj da se ljutiš!
Tatjooooooo! Ovo treba znati iščitati!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Tatjana M.
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!