NEPRESUŠNI IZVOR

i onda kad gori nebo,
a
zemlja puca pod nogama,
i tada kad nigdje nikoga
u bilo koje doba, 
pojaviš se ti,
kao da mi misli čitaš, kao da 
začeta sam pod okriljem tvog imena,
i ništa ne trebaš, činiti, 
ni govoriti,
tu sam ja, i nepresušni izvor u kojem
vječita je voda bistra, 
hladna, lijek
koji obnavlja, iscjeljuje, pokriva,
moj štitnik od suze koja svakog časa
mogla bi nakvasiti površinu mojih
grudi, 
ima tako slabih djelića u
sudbinskoj karti , 
nije mi uvijek naklonjena,
iznenadi me 
i potjera iz mene osjećaje
slabosti, krhkosti 
nisam od stijene odvaljena
kako naizgled se čini,
i tako dok čekam milost jer napokon
i ja sam samo od mesa i krvi,
pojaviš se ti, prodireš precizno u moje
misli, 
promišljaš poput Hamleta 
na Dubrovačkim zidinama,
dopireš do moje duplje i nastavljaš pumpati
svoju štićenicu nekim eliksirima,
ni ti ne znaš im imena 
ali to dovoljno sasvim je
da izvor ostaje trajno svratište 
na koje uvijek mogu se
pozvati i liječiti ožiljke....