NE ČITAJ MOJE PJESME

[size=14] Ne čitaj moje pjesme, ako ne znaš ni slutnjom stati u dane kad se rađaju sve dobre smrti, kad, bez kišobrana, pustiš katran života da se slijeva s tjemena niz ramena i duž svakog pršljena; kad se skori radost giba i kretnja ne smogne volje do pokreta, a sva jutra cvokoću iznutra i nijedna trepavica ne zaboravlja kuću iz šibica; kad se srodiš s grkom glasa na uglu svjetlog grla i plavoj smrti nudiš svoja pomodrjela usta, k'o jeftina kurva koju glođe rak života, pa sangvin stišće među prstima i sanja o ljepotama sarkofaga. Ne čitaj moje pjesme, ako nikad nisi, u kasnim satima, vraćao odbjeglo sjeme zrelog maslačka u zeleni usud mora, gdje se zvijezde ne odriču ničeg svoga. Pusti, ako nisi, ako ni slutnjom ne možeš stati, pusti...[/size]

breza

Komentiranje je zaprto!

breza
Napisal/a: breza

Pesmi

  • 28. 05. 2009 ob 12:30
  • Prebrano 1053 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 489
  • Število ocen: 12

Zastavica