Potiru se evo puti naši
staze sve su uže
zamišljah druže
da ćemo lako
mi pastiri odabrani
kao lučonoše
kroz grabe grube i granje
novom danu da nam grane
zajedno
u jednom dahu
rame o rame
utjecat se u znanje
k'o potoci pritokama
pastrmke majke pune ikre
da ćemo krijes i iskre
mrijestiti uzvodno
točiti u pehar nazdravičarski
mi rušitelji svih brana
zarana svjesni dušnih rana
i da rukama
ne baštini se hrana
nit' blago ovog hrama
već da nam je dato
van srama
da skončamo utiho
bez obznane
voljeni u zagrljaju
nikad zatajene
do kraja tajne.

Duško Babić