Jutro je,
A meni nekako, ili
Možda mi se samo miješaju
Umor i neko bunilo stvarnosti
Ne, ne razumiješ ti
Malo, ostati u predgrađu života, ili
Otići u metropolu mašte
Hm, osmijeh mi se ukrade,
Razvuče usne, slijepljene od ćutanja
A, kroz misli protutnja konjica
Uzalud prašina za njima ostade,
Jer ja, ja razmašem čestice i pustim ih da se umire
I ponovo...
Mislim o tebi
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Zija
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!