Normalan pjesnik
pisao je trezveno
o stvarima
bićima i pojavama
koje ga okružuju
ali je ubrzo primijetio
da kako koju stvar
biće ili pojavu
stavi u stih
tako ova nestane
na primjer
o mačko draga
mačko susjedova
kako si velika i lijepa
i puf
nestane susjedu mačka
ili
o kišo draga
kišo s nebesa
kako si velika i lijepa
i puf
nestane kiše
ili
o plaćo moja
teškom mukom zarađena
kako si velika i lijepa
i puf
niti centa od plaće
a kad je shvatio
da se to zaista događa
zapisao je stih
o ženo draga
ženo moja jedina
kako si velika i lijepa
ali ništa
eno ih
gdje za ruke se šeću
pod vedrim nebom.

Duško Babić