Ako ti ponekad i ponudi krila
brzina jutarnjeg spremanja
pomoću njih stigneš samo pogledati na sat
Ono što vidiš ne obznanjuje mogućnost
da kazaljke doista već pokazuju
sedam i pedeset pet i da radno mjesto
čeka zijeva proviruje vrti glavom kašljuca
praveći svojevrsni mix s ranojutarnjim vijestima
o dokazanoj laži da je sve veći jaz
između siromašnih i bogatih
Ma dajte, teoriju zavjere nemoguće je ukrotiti
nešto me šutnjom uvjerava dok se jeza
ljušti sa zidova u slici i prilici
ovozemaljske pripadnice ženskoga spola
lucidnog homosapiensa
koja na aukciji kupuje malo iznošenu haljinu
neke starije američke davno preminule
„zvijezde“, kao i njen brushalter
kupljen odmah nakon šestog vjenčanja
Nije mogla odoljeti pa za te krpice izdvaja
dva i pol pišljiva milijuna dolara
Ako ti čvor u očima sveže još jedan susret
sa Cendrarsovom rečenicom da Nismo
više životinje, ali izvjesno je da još
nismo ljudi, ispratite me samo pogledom
ne zavirujte u proljeća koja
od travnja do travnja otključavam
u potrazi za poljanama posvemašnje ljubavi
I, da, dovraga, ne pitajte, nešto ću danas
kao čovjek pisati o ljudskoj bezazlenosti
I naslov već nazirem: Bauljati ovdje i sada
Oporo.
Gorčina svakidašnjih slika naše stvarnosti, pretočena znalački u pesmu. Odlično, Mirko.
lp
Jagoda
Mirko, ova tvoja poezija može se čitati i čitati. Kako bogat izričaj, zanimljiv tvojim razmišljanjem o smislu i smislima, o vijestima i istini, ima tu puno toga još. Moram još čitati.
Lijep pozdrav prijatelju u Sarajevo.
Saša
Hvala, Jagoda !
lpm
Hvala, Salke !
lpm
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!