"Oj Moravo,
reko moja,
u tebi su kapi sreće,
što večito iskre...
Pogledom ih upijam,
radost mi plovi u venama,
čekajući crveni zalazak sunca..."

Baš tako, svako ima neko svoje more i zalazak sunce.

Dragana, Draganaaaaaa 

Pozdrav

Ljepota pred očima biva zapravo nostalgija što one dalje gledaju i dublje zarone u daljine, neprepoznato, novo i neosvojivo... Lijepo je Mikailo rekao da svako ima neko svoje more i zalazak sunca. Upravo tako. Ali se može dodati da je u svemu radost i da je u svemu tuga. Zavisi od nas.

Ovu tvoju pjesmu, Dragana, izdvajam iz tvoga ciklusa i evo još je jednom čitam.

Lijep pozdrav

Mikailo, lep svaki zalazak sunca  ti želim...Uzivaj!  

Lp Dragana

Mirko, raduje me što te ova moja pesma zove da je još jednom pročitaš. :-)

Lp Dragana