Još isparava
iz ove odore
iz moje kože
svake pore
topla para osjećanja
što ih htjedoh skriti
nesvikao i bez znanja
o ženskoj draži
kad ti srce nadraži
riječima milim
ti si moj najdraži
jedini kojeg želim buditi
očima punim ljubavi
rasuti kose niz tvoje grudi
usnama te uzbuditi
dok vani snijeg se hvata
o skute nježnim jelama
pustit ću ti krv
krikom
u dušu jelena.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!