Kradom, pogled šalješ nehajno u moj korak
Tek treperenje nozdrva, uzdah na usni skriva
Ruke priljubljene, leptire pritišću na stomak
Na stolu čaša i još gutljaj penušavog piva.
Pričao si o posvećenju, dok ti je umor krotio oči
Sve što sam rekla, bilo ti je oduvek jasno
Posejano seme, poneki korov iznedri u moći
Ponekad pomisliš, da ne postoji put i da je za sve kasno.
Sakrivala sam želju da ti se pod ruku svijem
I nemoć da reč iz srčanog grotla, kroz grlo izusti
Tek žeđ za usnom tvojom, iz čaše halapljivo pijem
Sakriven osmehom, jezik suv i vreo, uzdah pusti.
I tako, dok koraci po kaldrmi i suncu tražiše hlad
Tvoja mi se ruka obavi oko nemirne, poluvlažne kose
Osetih milovanje, te nemirne, nežne prste i tvoju glad
Što sve moje nemire, kao lahor kroz vrelinu dana, odnose.
Strasno. Halapljivo. I realno.
Pozz :)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Malaino
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!