Slušao sam jednom
Neke čudne bele ptice
Kako pevaju a'cappella
Meni sasvim nepoznatu horsku ariju
Ne misleći pritom na visine
Niti na dubine
Niti na razlužja
Pevale su ptice neku čudnu belu pesmu
A ja sam ih pomno slušao
Nemo posmatrao tek propupele bele krinove
Osećao milovanje blagog toplog vetra sa južnih mora
I nejasno prisustvo neke čudne bele žene
Samo mi se u jednom deliću vremena
Otrgla gotovo svečana pomisao
Kako bih mogao večito da uživam u svoj toj belini
Sve dok jednom ne umrem u karasevdahu
Kot da bi že prišla smrt ... tista belina iz ptic in lilij in skrivnostne ženske ... čestitke,
Ana
Hvala puno, Ana, na komentaru i podčrtanki!
Lp, Milen
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!