Mene više nema
To moja odbegla senka
Pleše na kiši
Pod uličnom svetiljkom
Nisam to ja
To vetar zapeva
Staru otužnu pesmu o ljubavi
I zastenju grane na staroj dunji
Čini ti se
Čuješ moj smeh
Učini ti se
Da čuješ moj plač
Ne, mili, nisam to ja
Daleka je obala
I grob moj spava
Kamen sam tek
Pod hladnim zvezdama
Uvijek me zadrže odlični stihovi. Imaju snagu da čitatelj zastane, zamisli se, utiša se, upita se...
lpm
Krasna pjesma Neno...da tjera na promišljanje !
lp Vesna
Hvala vam Mirko i Vesna, od srca na komentarima...
Lp Milena
PS. Samo sam bila jako tužna pa sam, eto, izlila to na papir (ili ekran :) )
Tudi mene se je pesem dotaknila, bi ji pa odstranila zadnjo kitico, ki pesem interpretativno zapira. Kaj meniš?
Lp, Ana
Da, Ana!!! Mislim da sam tu pesmu "okrenula"... Može i da se završi sa "kamen sam tek pod hadnim zvezdama"... Hvala na sugestiji!!! Prihvatam je!!!
Lp Milena
Odlično, pesem, ki nas (že z naslovom) prestavlja v času in prosotorih - so poti še enake, ko ni več tistih, ki so stopali po njih skupaj? Čestitke,
Ana
Zahvaljujem Ana!!! Veoma sam obradovana!!!
Lp Milena
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milena Vučković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!