Ja nikada neću umrijeti
dovoljno star za smrt
kad u duši još
sve će pjevat'
i riječi će teći
nezasite
ka moru mojoj dragoj
ka ušću mladosti zemaljske
s mrtvih usana mi
nemrtvih
a listovi će
ispisani dnevnikom
najljepše patnje
glazbiti se
u nevjerničku sliku
jednog srca
nedovoljno starog da mre
da se zaustavi
Bože besmrtni
jednim jedinim dahom
zbog nje.
Izvrsne su tvoje kompozicije Duško. Vrhunaravne.
Poslano:
21. 05. 2019 ob 22:20
Spremenjeno:
22. 05. 2019 ob 00:08
kako zlahka se ovijem v zven besed
natopljenimi z védenjem
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!