Zamislim kuću, kuću od balona,
trpeljivi trupac
i besprekornu oštricu za stišavanje snega.
To,to što usred ničeg kuca zapravo je suština svega.
(A sečiva iz naših snova drugo su cedila kroz zube.)
Rekoh joj da je gost ili da se zauvek gubi.
Nju nije briga koliko je zaglibio svet,
ona piše pisma sa dve kapi parfema
i namerno haljinom šuška.
Govorim da se smiri i pusti da obojim lice.
(A boje iz naših snova sačuvale su njeno srce.)
Zamislim kuću, kuću od balona
trpeljivi trupac
i nikada načinjeni korak što zvoni u dubini.
Portret, stkan iz prividov, sanj in pretenj - pisati pisma, ko se podira svet, šelesteti, ko je premikanje nemogoče ... pesem z atmosfero ujetosti - čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: julijanabalaban
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!