Sunce moje,
znam, vratiće mi se svaka kap
ponoćnog znoja, što se skuplja
u naborima između obrva,
kad sat zmijskog lijeganja,
što mi bradu uvlači u koljena,
preskoči i krene unatrag.
Ali ne znam hoću li moći
ikad više dočekati prvi žarak
iz tame tvoga dvorišta,
ovako voljna, mekana kao ova voda,
kojoj zračiš iz zjenica,
pa te ziba i kad treba i kad ne treba. breza
Napisal/a: breza
Pesmi
- 23. 05. 2009 ob 18:30
- Prebrano 1324 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 700
- Število ocen: 16