Plavičasto sunce
gore su ruke
gore su neba
oĉi
zrele zvezde
Dubino koja se opraštaš od mora...
Mleĉni oblaci
rastu ti iz duše
a oko nje prosuto pismo
belih rada...
Maj je i sunce se igra
oči ti sijaju kao da kradu
Plavičasto mamino nebo
nije noċ
nije tama
na plejbek pevaju cvrĉci
po seċanju...
Dubino koja se opraštaš od mora
Danas su nežne ruke
oko moje pesme
"Plavičasto mamino nebo
nije noċ
nije tama
na plejbek pevaju cvrĉci
po seċanju...
Dubino koja se opraštaš od mora
Danas su nežne ruke
oko moje pesme"
Odličnim stihovima snažno plijeniš.
lpm
Ti mene vraćaš u naručaj srpanjskog mora, namreškanog maestralom i plitkim gazom brodica.
..."dubino koja se opraštaš od mora"...
Tatjo, dubino svekolika!
Mirko, poštovanje, i Hvala na komentaru...
Lep pozdrav, Tatjana.
Nikita, drago mi je da sam Ti prenela sliku...
Kompliment mi je, veliki!
Tatja
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Tatjana M.
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!