Dani prolaze kao
kapi jesenje kiše-
prvo glatko
opijaju melodično
zatim brzo,
brže,
blatnjavo, nostalgićno.
Kad se jednom budeš okrenuo
istoriji evolucije u lice,
shvatićeš
istinu nad istinama:
prozebla tišina
zamišljno vreme
tek su senke mašte
da je
ičeg
bilo-
Ničega, budalo,
ničega!
osim bede
pomalo i mnogo.
Sve je prošlo, kišo!
Liječite bure, oluje i friže života poezijom, koliko možete. Meni je samo to preostalo.
Izvrsno!
Da..tako ih lečim, nikita; hvala
Sve najbolje!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Marina Adamović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!