Nemam snage večeras da otjeram bol..
Prilijepila mi se za srce i ne pušta
Pala mi na dušu
teška k'o sparna ljetna noć u kojoj ti svašta padne na pamet
pa se pravdaš godinama, vrućinom, i ne znam s čim sve ne
Samo što se ja više ne pravdam
Želim te
i znam da je tu kraj svega onoga mogućega,
budućega
I to je moja usud
I kazna
I grijeh
I uzalud molim Boga da mi prosti
(Oprašta On ali kako ću ja sebi oprostiti)
Ma, nisi ti kriv što si i u blizini bio tako daleko
ili možda i jesi, sad je ionako nevažno
Mada sumnjam da ćeš ikome ikada više biti bliže
sad kad si meni tako daleko
Ne brini, znam ja gdje je granica lijepog ponašanja
uvijek sve fino i u rukavicama
Nikome preblizu, svima daleka
(ogolila dušu još nikome nisam, tebi nisam imala priliku
za ostale je, ionako, svejedno)
I znaš što, i za to ti nisi kriv...
Nisi ti mogao znati da mi u utrobi vatra plamti
Mnogi su me htjeli kao medalju s kojom se mogu hvaliti
Njima sam bila orden na reveru
samo tebi sam bila na srcu
Povijest se uvijek ponavlja
a ja svaki put napravim istu grešku
'ko mi je kriv kada nisam slušala starije
pa sjela u pogrešan vlak i otputovala u krivom smjeru

Kažu da sve prave ljubavi su tužne
što li je, tek, s onima koje nisu prave

Vivien Lee