David je još pisao,
odveć slomljen,
odveć siv.
Pisao je da ima dvojnika
koji ga prisluškuje dok plače
Ili dok izgovara ono što ne zapisuje.
David je obukao sva odela
iz prošlosti,
pokušao da postane tako blizak
jednom sećanju sa grbom
koju je venčao i govorio joj
"Ljubavi".
David je želeo da bude tih,
umeren,
gorak u ljutnji.
Pisao je
samome sebi
da je lenj i umoran,
voleći život,
jer mu nadu daje
da utisne sebe
u besmrtnost
i mladost.
Draga Nikita, hvala...
Tatja
Že samo nositi tako ime prinaša renesančne asociacije, in tudi, če vse odmislimo, je portret pisočega Davida (samemu sebi) podoba izolacije od življenja in nekakšno žalostno vztrajanje ... čestitke,
Ana
Draga Ana, veliko hvala na komentaru i podčrtanki!
Lep pozdrav, Tatjana.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Tatjana M.
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!