Ruše se reči
kao kule od karata,
obećavaju mi nagradu
u srcu Rima.
Znam, da me lažu...
Unutrašnji glas govori drugačije!
Obuko sam se skromno i lepo
po želji stare majke i njene
zelenooke crne mačke.
Dok mi golub sa grane
šalje ljubavno pismo.
I grančicu zelene sujete.
Padoh. Pokošen ljubavlju,
blaženstvu iz grudi nemira.
Tamo, daleko...u koga sam se kleo,
cvet niče- krvav i beo !?
Za lažna obećanja i prljav Svet
oslonjen na slatke laži-
umrlice su za mene poklon na Dar.
Bože oprosti, samo sam se šalio !
ovaj Svet, odavno ne znam gde vodi? u bezdno, prazninu, trulež...
Srečko, kar stisnilo me je pri ♡.
Ja, kam le pelje ta svet?
lp Marija
Ja sam tako Nevin i Čist, kao zeleni list!
Ja nisam nevina, ali znam gdje idemo...
Bravo!
Ovo je izvrsna kompozicija, njezin arhaični ton daje joj poseban šarm.
Ludilo u stilu Srećka Bodlera! ;-)
Ludilo u stilu Srećka Bodlera! ;-)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Srecko Aleksic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!