Mirisala je noć i proleće je pozivalo
Grad je tutnjao pored nas
Sve je talasavo, uzdahinjalo
U pogledu tražismo spas.
U daljini ljudi su se smejali
Kola su zujala, veliki i mali leptiri
Šćućureni u senici, usnama smo grejali
Samoću i strah, ti, zgusnuti nemiri.
Tišina u nama, zvonko je namigivala
Kao da je znala tajnu što nas sažmela
Seti se, osmeh sam sakrivala
I vatru što mi je krvotokom gorela.
Prstima smo ispijali žedne uzdahe noći
Večnost je bila ispunjena nama
Ćutali smo o svemu što će doći
Istina je stajala postrance, gola i sama.
Sva traženja odjednom su stala
Krunolist se u jednu tačku spleo
Od svih zvezda dva su oka sjala
Sred sveg neba i kroz život ceo.
klasična lirska pesma,. ok!!!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Malaino
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!