kroz tamu i svetlost
izvire taman mrak,
noć obasjava zrak;
usnulom leptiru sna;
samo još malo...
da dodje novi, blistav dan..
jutro će pokazati put,
na kome košute piju vodu;
sa izvora najlepšeg vrela,
gde ždralovi plešu na vetru.
u rečima nežnosti koje postaju San.
a ti prestaješ da osećaš umoran dan,
u odsjaju da si voleo iskrene reči;
potrošene u noćnim iščekivanjima.
Majstore, poezija ti je divna...
I radujem se svaki put kad od tebe nešto novo čitam.
Lijep pozdrav od druga iz Zadra!
Nežna poezija, tako suptilna, a moćna u izričaju.
Veliki pozdrav Srećko
Lijepo. Znaš ti i jače.
hvala na čitanju, raduju me komentari, izvrsnih autora poezije.
divno od vas...pozz.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Srecko Aleksic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!