nedostaje slovo,
ono prvo, koje je na vrh jezika
nikako dah da ga oduva
to nedostajeće slovo
jedne reči, neizrečene,
kojom bih završio nezavršenu rečenicu,
da njome, tom rečenicom,
zaokružim nezaokruženu misao
i dovršim nedovršenu priču.
Ta priča,
tako jaka,
bar takvom se meni čini,
kanda će razneti glavu,
rastrgnuti srce,
ne bi li pošla
u svet,
iz mene,
u svet.
A znam cela ta priča,
tako jaka,
bar takvom se meni čini,
kada bih je čudom nekim dovršio,
neće svet primetiti,
pa sve i kad bi je primetio,
sve,
ama baš sve,
bi ostalo nepromenjeno.
Kada bih dovršio tu priču,
bio bih zadovoljan
možda jedan dan,
ne više,
potom bi sve bilo jednako,
nepromenjeno
Ali neki đavo,
ma ne, ne đavo,
stvar nije religiozna,
neki kurac
me tera,
ne, nije erotska stvar,
nije ni porno,
već je kurčevita stvar,
ako me razumeš
Ako me ne razumeš
ma teraj se
Pesem, v kateri je lepo opisano mukotrpno preizpraševanja smisla lastnega pisanja, ki skoraj vedno prek samoironije (na koncu) preide v osamo ... čestitke,
Ana
I, istina je, mada dok nisi napisala, nisam uočio da govorim i o samoæi, a govorim o samoæi, o osami - svaka ti, Ana, čast (za razkriće osame)!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Dean
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!