Tražio sam te
između nesvršenih glagola
i misaonih imenica
da mi detaljno razjasniš
tajnu gramatiku kozmotantričke ljubavi.
Točke i zareze prevrtao sam ti u krilu,
kroz trokutastu oazu tražio rijeku Letu,
lebdio nad valovima samospoznaje
i tonuo u izgubljenom vremenu.
Proučavao sam pomno
bespuća između trotočja i uskličnika,
splavario na meandrima sirovih bjelina
kako bih epitete i atribute
s čežnjama interpunkcije
privijao grčevito na proplanku boli.
Kad sam te između fragmenata
na kraju (ne)dovršene balade
(ili možda pustolovnog romana)
nastavio čitati kao otvorenu knjigu
osmjehnula si se kao princeza
na ostacima požutjele hartije.
Između zvijezda,
u (ne)zatvorenim zagradama,
onkraj nevidljivih navodnika
lebdjeli su neistraženi zrcalni rječnici
dok sam s upitnicima sklapao kozmičko tkivo
i uz Vivaldijeva Četiri godišnja doba
sudbinu međuprostora obrtao u nepoznato.
Ivane, ovu ti pjesmu vrlo lajkam. Odlična!
Točno tako!
Hvala prijatelji dragi: Branka, Gregor i Valy!
Lijep pozdrav iz Zadra,
Ivan
Preigravanje štirih letnih časov slovnice in ljubezni ob glasbi ... zanimivo, čestitke,
Ana
Hvala na podčrtanki Ana!
Lp iz Zadra,
Ivan
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ivan Gaćina
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!