hotela sem ujeti tvojo misel
a so se prsti izgubili v megli
ostala sem le mokra krpa
obešena v brezbarvnost
s katero sem izbrisala obris človeka
zdaj se sušim
zapiha veter
z vonjem ki zbudi mojo lakoto
naj si tokrat odrežem jezik
in obvisim v vsakdanjost
razbitih svetinjic
kakor prtiček za obede
Poslano:
15. 03. 2019 ob 12:25
Spremenjeno:
15. 03. 2019 ob 12:30
prtiček = salveta?
Ako sam dobar našla prevod...
Toliko malo je reči trebalo da majstorski dočaraš sliku, nimalo jednostavnu...
Svaki puta kada čitam tvoje kompozicije sjetim se Kranja i dana kada smo se upoznali, tvoje misaonoapstraktne crtice bivaju potpune kada te znam u javi, onda si to prava ti Pi.
hvala, draga Jagoda, mojstrica s svojstvenim besediščem, ki vedno znova preseneti
z edinstvenim izrazom
in, ja, prtiček...lahko bi napisala servieta :)
objem
Lean, res si prijazen, kajti moja pojava je tako zelo povprečna, no, morda moja energija vseeno zasenči kakšno preperelo reč :D
a, Kranj, kejr sem te prižela na svoje prsi :D :D :D i jesam malo luda :D
Pesem domiselno spregovori o (prisilni) spremembi skozi predmete (in njihovo uporabo) ... čestitke,
Ana
o, hvala, Ana :D
sem vedela, da sem črn pas...tam nekje 14. dan :)
naj šumi podrast <3
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: pi - irena p.
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!