volim te voljeti
dok zmije vode rat
u vrhovima naših trepavica
i izgnana ja
promatram naša kamena tijela
sa suprotne obale rijeke
preobučene u sljepoću
doći ću na tvoju posljednju šetnju
i u košari donijeti ti jutro
~pjesniku~
Nešto najljepše što sam imao prilike pročitati u zadnje vrijeme.
To, kar nas razdvaja, nas tudi na nek način povezuje ... čestitke,
Ana
Nešto najmoćnije! Bravo za poeziju.
Veliki pozdrav frende.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!