Ne traži
srodnika u kukcu kraj zida
njegov svijet mi ne razumijemo.
Samo jedan učitelj,
a toliko nijemih pitanja :
kruna u crnoj riječi
srce mi ubroji-
ti, koji si čuo zvuk pomračenja
na grobu Spasitelja. Stojim- južno od obećane zemlje.
Mrtvi vizionar;
skupljam sudbonosne misli
i nazivam te svojom;
slutim dan što je nestao u visokoj noći.
Mi se ne bojimo prolaznosti
godine smo oročili :
tko to vrijeđa svakodnevnu logiku?
Prividno rastemo;
kroz komore prolazi- tko?
Ton u raskoraku
milijuni ili nitko-
involucija je neizbježna.
... a onom koji je zakopan
još duša visi na križu,
uđi u rupu
i baci koplje u njihovo :- što? Neizvjesno.
Holderlinove poeme
na krovu Jeruzalema;
sjeti se kako je grad nekada blistao.
O nazupčenu smrt
stružemo lica
mošnja oraha vene pred svjetlom.
Pitamo se :
pjeva li zbor u čast novorođenih
ili nama koji odlazimo?
Ufff Leane, ovo je strašno dobro. A zaključak je fenomenalan. U biti, sve je fenomenalno. Svjetska duša.
Pozdrav veliki frende.
Lean,
Čudovita pesem je. Res je, duša je na križu.
Lep dan ti želim,Irena
Uranjaš sve dublje i dublje... Izvrsno!
Hvala vam na čitanju prijatelji moji dragi.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Lean Radić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!