
Ne traži
srodnika u kukcu kraj zida
njegov svijet mi ne razumijemo.
Samo jedan učitelj,
a toliko nijemih pitanja :
kruna u crnoj riječi
srce mi ubroji-
ti, koji si čuo zvuk pomračenja
na grobu Spasitelja. Stojim- južno od obećane zemlje.
Mrtvi vizionar;
skupljam sudbonosne misli
i nazivam te svojom;
slutim dan što je nestao u visokoj noći.
Mi se ne bojimo prolaznosti
godine smo oročili :
tko to vrijeđa svakodnevnu logiku?
Prividno rastemo;
kroz komore prolazi- tko?
Ton u raskoraku
milijuni ili nitko-
involucija je neizbježna.
... a onom koji je zakopan
još duša visi na križu,
uđi u rupu
i baci koplje u njihovo :- što? Neizvjesno.
Holderlinove poeme
na krovu Jeruzalema;
sjeti se kako je grad nekada blistao.
O nazupčenu smrt
stružemo lica
mošnja oraha vene pred svjetlom.
Pitamo se :
pjeva li zbor u čast novorođenih
ili nama koji odlazimo?
Ufff Leane, ovo je strašno dobro. A zaključak je fenomenalan. U biti, sve je fenomenalno. Svjetska duša.
Pozdrav veliki frende.
Lean,
Čudovita pesem je. Res je, duša je na križu.
Lep dan ti želim,Irena
Hvala vam na čitanju prijatelji moji dragi.
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Lean Radić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!