Ovom danu je svejedno.
Ovaj dan nije od vremena.
Njega kazaljke ne raspinju
u punom krugu
od sjemena do sjemena.
Ovaj dan nije se zametnuo
niti grgolji riječi mudrije od žada.
Na sunčana koplja utrobu razvija
i zlati blijedu oporost jada.
On vreba sjene zlosretnih spavača
crnokrilim vjetrovima zapadno od jutra,
sred neba kojima trguje
za svako moje raspolućeno sutra.
Ovom danu je svejedno.
Moje su ruke oko njegova straha.
Pod jednim zenitom nek prodiše:
ja kolajna sam njegova vrata.
Ova mi je baš izvrsna, rime se slijevaju poput svjetla u tamu te plove prema nekom nedohvatljivome vrhuncu.
Prelijepo toplo obojeno!
Bravo frende.
Poslano:
04. 03. 2019 ob 12:35
Spremenjeno:
17. 03. 2019 ob 19:50
Hvala, Salke!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!